Aktuelno
27. 10. 2009.
Umjetnost, sveta umjetnost – prikaz predstave „Večeras improviziramo“ Paoloa Magellia
Simbolički teatar Luigia Pirandella, sa semantičkom potencijom koju u sebi nosi, ni u savremenom društvu ne prestaje biti aktuelan. Potvrđujući neprolaznu vrijednost umjetničkih remek-dijela, teatarska predstava Večeras improviziramo postavlja pitanje smisla umjetnosti, koje vodi ka redefiniranju, prevrednovanju, prekodiranju svih artističkih, estetičkih i etičkih postulata. Igrati predstavu koja će uzdrmati učmale norme društvenog ugovora i decentrirati strukturu monumentalističkog kanona vrijednosti, postaje dodatno značajnim u kontekstu današnjeg Sarajeva, gdje je pozorište sve češće svedeno na sadržaje nacional-romantičarskog resantimana.
Metanarativna poetička struktura Pirandellovog teatarskog komada otvara unutarnju dijalogizaciju kojom će se revidirati sve teatarske instance i na rub besmisla dovesti tradicionalni romantičarsko-realistički teatar. Prolog Redatelja kojim se obraća direktno publici i cijepa dramski tekst otvara pitanje autorske odgovornosti u umjetnosti(teatru). Pluralizam funkcija implicitnih umjetnosti (bila to artistička, semiotička, didaktička, etc.) ovisan je o konačnoj artikulaciji u kojoj podjednako učestvuju pisac dramskog teksta, redatelj, glumci, scenograf, kostimograf, etc. Dijalektički prostor koji odvaja publiku od izvođača u tradicionalnom teatru namećući ustaljene principe razumijevanja biva transformisan. U njega se upisuju nove šifre koje kod publike trebaju isprovocirati reakciju na banalni prosede tradicionalističkog teatra u kome je sugestivnost svedena na trivijalnu logiku romantičarsko-realističkog zapleta. Pad kanonske logike izvlači pozorišnog gledaoca iz hibernacije i tjera na aktivno učešće u estetskoj komunikaciji. Oboriti ustaljenu (ritualnu) logiku i isprovocirati reakciju kod gledaoca najlakše se postiže Improvizacijom.
Narativna tekstura predstave Večeras improviziramo ostvaruje se na dva narativna plana. Prvi tok naracije je eksterni u kome se prikazuje sam čin kreiranja predstave. Drugi je unutarnji, sama predstava, koji prati događanja unutar porodice La Croce. Predstava se poigrava sa romantičarskim sentimentom, ironizira se dominantno kulturno mediokritetsrvo, a pri tome se u topos teatra upisuju drugi centri populističke kulture (kabare, kinoteka, etc.). Večeras improviziramo ispituje sve tradicionalne vrijednosti, evocirajući čak i svetu talijansku operu, pa se u jednoj rasklašnoj erotičnoj igri glumci pretvaraju u lutajuće muzičare koji pjevaju arije iz Verdijevog Trubadura. Izlažući tradicionalno pozorište postupku apsolutne demistifikacije, Luigi Pirandello stvara teatar novog senzibiliteta u kojem se generira energija spremna se suočiti sa stvarnošću i postavi pitanje odgovornosti.
Danas, kada svjedočimo totalnom raskolu svih vrijednosti, kada se komercijalizirani besmisleni spektakli podmeću kao vrhunska artistička ostvarenja, kada je kritička masa virtualizirana, hrabar je čin postaviti pitanje odgovornosti autora. Relativiziranjem autorstva umjetnost se pretvara u robu kojoj je funkcija tek da zadovolji potrebe merkantilnog tržišta. Još je Šarl Bodler tvrdio kako, ako se želi obezbjediti nastavak života umjetnosti u industrijskoj revoluciji, umjetnik mora težiti tome da u umjetničkom djelu izvede destrukciju upotrebne vrijednosti i tradicionalne razumljivosti... autonegacija umjetnosti postala je na taj način jedina mogućnost njenog preživljavanja. U svanuću informacionog doba, kada hiperrealnost simulakruma podređuje svaku humanističku strukturu svojim fatalnim strategijama, umjetnost se može sačuvati negiranjem relativizma i/ili liberalnog konformizma, odnosno jasnim uspostavljanjem hijerarhije etičkih i estetičkih vrijednosti. A to znači, da već na početku moramo postaviti pitanje odgovornosti.
Edin Salčinović
05. 07. 2010.
Mogu tramvaji i bez nas pobjednik konkursa MESS-a i YIHR-a
28. 06. 2010.
Mustafić u Prištini govorio o Teatru pod opsadom
23. 06. 2010.
Promocija Festivala MESS na festivalu kratke priče Odakle zovem, Podgorica 2010
10. 06. 2010.
Nova koprodukcija - Tiresijina laž na festivalu Kotor art 2010
02. 06. 2010.
Sarajevska pozorišna tragedija najbolja na Festivalu u Zenici
31. 05. 2010.
Sarajevska pozorišna tragedija u takmičarskom programu Devetog festivala bh. drame u Zenici
15. 05. 2010.
Promocija Festivala MESS na Danima Sarajeva u Beogradu
13. 05. 2010.
U petak 14.maja u Narodnom pozorištu - Sarajevska pozorišna tragedija
10. 05. 2010.
Večeras i sutra na sceni Kamernog teatra 55 - Usamljeni zapad
08. 05. 2010.
“2.maj 1992. – Bio je lijep i sunčan dan” – promocija dopunjenog izdanja knjige o historijskom datumu za Sarajevo
04. 05. 2010.
Program Festivala MESS za maj 2010.
30. 04. 2010.
BH društvo liči na tramvaj u kojem je ubijen Denis
28. 04. 2010.
U četvrtak 28.4. u 20h u SARTR-u - predstava Udarac o maloljetničkom nasilju
23. 04. 2010.
Premijerno izvedena "Sarajevska pozorišna tragedija" - prva repriza u subotu 24.4.
22. 04. 2010.
