20. 10. 2009.

Otvorena diskusija na temu „Sloboda identiteta“

U sali Sana hotela Bosna, u 14:00, održana je prva u nizu otvorenih diskusija, po prvi puta organizovanih u okviru programa Festivala MESS, čiji su učesnici  članovi Youth Initiative for Human Rights, iz  Crne Gore,  Hrvatske, Srbije,  sa Kosova i iz Bosne i Hercegovine. Tema prve otvorene diskusije bila je Sloboda identiteta, a gost je bio Enver Kazaz, profesor književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Na početku se učesnicima obratio direktor MESS-a, Dino Mustafić, naznačivši da mu je iznimno drago što je u okviru MESS-ovog programa otvoren prostor debate. Nakon uvodne riječi moderatorice Asje Krsmanović uslijedilo je uvodno izlaganje prof. dr. Envera Kazaza.

U svome prvom obraćanju učesnicima Enver Kazaz je podcrtao simboličku vrijednost identiteta. Potom se, govoreći o praksi formiranja identiteta, prisjetio Althusserove teze o menadžmentu identiteta. Daljnji govor fokusiran je na južnoslavenski prostor navodeći dvije dominantne prakse formiranja identiteta: arhaizacija formi identiteta i getoizacija identiteta. Promišljajući savremne postjugoslovenske partikularističke južnoslavnenske etno-nacionalne kolektivne identitete profesor Kazaz je naveo: Traumatizirani, viktimizirani kolektivni subjekti proizvode tradicijske naracije o osveti. Matrica tako formiranih identiteta je manihejskog značenja unutar koje se ideološki subjekt poziva na svoju interpretaciju prošlosti stvarajući mitološke činjenice. Upotrijebiti alternativne modele priča, koko ističe profesor Kazaz, mogli bismo tek kada bi otvorili priče o alteritetu.

Drugi dio otvorenog razgovora započela je moderatorica Asja Krsmanović, otvorivši pitanje odnosa historije i umjetnosti. Enver Kazaz je istakao da je svaka historiografija imaginacija, ali da i umjetnost vrlo često zna da falsificira kolektivno pamćenje. Zatim je otvoreno pitanje koncepta multikulturalizma kao modela nacionalnog identiteta. Govoreći kako se pojam multikulturalizam ideologizira, Enver Kazaz je konceptu multikulturalizma suprotstavio koncept interkulturalizma konstatujući kako vas interkulturalizam tjera da vodite dijalog u poljima pamćenja.

Naredni dio razgovora bio je posvećen pitanju Univerziteta i visokog obrazovanja. Navodeći klerikalizam kao znanstvenu epistemu kroz koju se sve promatra, profesor Kazaz je podsjetio da kritička masa unutar Univerziteta nema dovoljnu moć (dovoljnu glasačku moć) za promjene. Kao zaključak ovog pitanja Kazaz je napomenuo: Odgovornost je na studentima koji trebaju artikulirati svoje zahtjeve i uspostaviti kontakte sa studentima iz cijelog svijeta.

Teme daljnjeg razgovora bili su odnos unutrašnjeg i spoljašnjeg identiteta, te mogućnost pojave građanskog identiteta. Još jednom je napomenuto da je identitet ovdje prije svega simbolički. Cjelovit prostor nije imao šansu da razvije građansku kulturu, prostor je uvijek bio zarobljen kolektivnim identitarnim  formama. Razgovor o temi građanskog identiteta profesor Kazaz je završio rekavši: Idealni građanin razvit će se iz moralnog nepripadanja.

Uvod u posljednji dio razgovora napravila je Asja Krsmanović postavljajući pitanje koliko nacionalnu ideologiju određuje ono što je protiv, a ne ono što je za. Ovaj dio razgovora protekao je u promišljanju ideološkog kreiranja neprijatelja u čijem liku se začinju ideologije. Na kraju razgovora Enver Kazaz je istakao: Ironija je da robujemo predstavama o demonskom neprijatelju. (E. S.)