Drama "Ova zemlja u kojoj utjehe nema" je rađena prema tekstovima pjesnika Mileta Stojića, jednog od najvećih živućih pjesnika koji pišu na hrvatskom jeziku, a predstavlja umjetničkog svjedoka rata, stradanja i lutanja.

Ovo je predstava o bosanskohercegovačkom pjesniku i intelektualcu u egzilu i njegovom povratku u Bosnu i Hercegovinu. To je ujedno i drama o ratu i poslijeratnom stanju, o lutanju od jedne do druge zemlje i o nacionalno podijeljenoj domovini.

“…Obilježavajući tridesetpetu obljetnicu umjetničkog djelovanja, Hasija Borić je sa dramaturginjom Reom Jugo, napravila kompozicijski, dramaturgijski slijed iz brilijantnog pjesničkog, ali I azilantskog opusa Mile Stojića.

… O svemu što zbori Stojićev vers, pričajući o egzilantskim i azilantskim nedođijama progovorio je artikulirani, autentični kazališni jezik ove predstave.

U tišini, koja je boljela, u pogledima, koje smo skrivali, da suze svoje sakrijemo, trajala je ova predstava i poslije njenog formalnog kraja… Ako kraja bolu Bosanaca i Hercegovaca, uopće ima??!!”

(“Oslobođenje” – Gradimir Gojer)

Predstava je bila izvedena u dvorištu Svrzine kuće, u okviru festivala "Baščaršijske noći" (2009), a time obilježeno je i 35 godina umjetničkog rada glumice Hasije Borić. Pored Hasije Borić, u realizaciji predstave su učestvovali Rea Jugo i Haris Pašović.