MODUL MEMORIJE 2020: ONLINE DIO PROGRAMA 25. MODULA MEMORIJE SE VEČERAS ZATVARA PROMOCIJOM KNJIGE “TEATAR POD OPSADOM”

Posljednji online program Modula Memorije 2020 održat će se večeras sa početkom u 19 sati. U pitanju je promocija digitalnog izdanja knjige “Teatar pod opsadom”, autorice Hane Bajrović, nastale po uzoru na istoimenu izložbu, koja je otvorena prošle godine u okviru Modula Memorije, a u koprodukciji Festivala MESS i Narodnog pozorišta Sarajevo. Knjiga će biti objavljena na Facebook profilu Festivala MESS https://www.facebook.com/festivalMESS, kao i na Facebook profilu Narodnog pozorišta https://www.facebook.com/nps.ba/, koji su ujedno i izdavač, tj. suizdavač ove knjige. Knjiga „Teatar pod opsadom“ je nastavak istoimene izložbe, a pokušaj je da se sastavi, dopuni i skupi na jedno mjesto ratna teatrografija svih pozorišnih premijera odigranih u Sarajevu. To su predstave nastale u produkcijama i koprodukcijama profesionalnih pozorišta i festivala: Narodno pozorište, Kamerni teatar 55, Pozorište mladih, Sarajevski ratni teatar SARTR, te Festival MESS, a u periodu opsade Sarajeva, od 5. aprila 1992. pa do reintegracije Grbavice, 19. marta 1996.  „U trenutku kada smo završavali pripremu knjige „Teatar pod opsadom“, proglašena je pandemija Korona virusa. Kada su nastale predstave koje su dijelom ove knjige, u Bosni je bio rat, a Sarajevo je bilo pod opsadom. Opsada je trajala četiri godine, nije bilo vode, nije bilo struje, grijanja, hrane, novca… uglavnom ničega. I svaki dan su pucali na nas. Ipak, ljudi su se izlagali opasnosti i svakodnevno se sastajali da održe kulturu u Sarajevu održe na životu i radili su, možda, i više nego u nekim periodima mira. Danas imamo i vodu i struju i hranu i grijanje. Imamo internet koji nam omogućava komunikaciju sa bilo kim na svijetu. Ipak, danas je pitanje odgovornosti i ljudskosti ostati u kući i zato, ovih dana se ne sastajemo i ne družimo. Ali, kao i tada, i sada su sarajevska pozorišta i festival nastavili svakodnevno raditi, samo što su se iz svojih matičnih kuća prebacili u virtuelni svijet. Ono što sam naučila o pozorištu, dok sam istraživala način na koji je živjelo u periodu opsade, jeste to da teatru ni jedno ljudsko stanje nije strano pa je, vjerujem, upravo to jedan od razloga zašto se tako lahko prilagođava i zašto među prvima reaguje na ono što se u društvu događa. Naša pozorišta zaista jesu ponosno, sa poštovanjem prema publici i sa  posvećenošću prema profesiji pristupili situaciji, i u ratu i danas. Baš zbog toga, ponosna sam što sam dio ove sarajevske pozorišne zajednice koja se u posljednjih mjesec dana neprestano podržava, međusobno sarađuje, dijeli ideje; baš kao i početkom 90ih u Sarajevu. I baš zbog toga, vjerujem da je poznavanje naše ratne teatarske prošlosti neizmjerno važno za prepoznavanje važnosti djelovanja i onda kada izgleda da se to možda nikoga ne tiče, jer, teatar nije sam sebi svrha, on je duša svakoga društva. Važno je da bi nam pomoglo u razumijevanju suštine života i naučilo nas da budemo skromni i zahvalni. Meni je pomoglo.“ – Hana Bajrović    


javne nabavke