Teatar pod opsadom
Hana Bajrović
2020
Teatar pod opsadom
„Ono što sam naučila o pozorištu, dok sam istraživala način na koji je živjelo u periodu opsade, jeste to da teatru ni jedno ljudsko stanje nije strano pa je, vjerujem, upravo to jedan od razloga zašto se tako lahko prilagođava i zašto...

Vidi više..

 



javne nabavke

TEATAR POD OPSADOM / Hana Bajrović, 2020.

  Hana Bajrović: Teatar pod opsadom „U trenutku kada smo završavali pripremu knjige „Teatar pod opsadom“, proglašena je pandemija Korona virusa. Kada su nastale predstave koje su dijelom ove knjige, u Bosni je bio rat, a Sarajevo je bilo pod opsadom. Opsada je trajala četiri godine, nije bilo vode, nije bilo struje, grijanja, hrane, novca… uglavnom ničega. I svaki dan su pucali na nas. Ipak, ljudi su se izlagali opasnosti i svakodnevno se sastajali da kulturu u Sarajevu održe na životu i radili su, možda, i više nego u nekim periodima mira. Danas imamo i vodu i struju i hranu i grijanje. Imamo internet koji nam omogućava komunikaciju sa bilo kim na svijetu. Ipak, danas je pitanje odgovornosti i ljudskosti ostati u kući i zato, ovih dana se ne sastajemo i ne družimo. Ali, kao i tada, i sada su sarajevska pozorišta i festival nastavili svakodnevno raditi, samo što su se iz svojih matičnih kuća prebacili u virtuelni svijet. Ono što sam naučila o pozorištu, dok sam istraživala način na koji je živjelo u periodu opsade, jeste to da teatru ni jedno ljudsko stanje nije strano pa je, vjerujem, upravo to jedan od razloga zašto se tako lahko prilagođava i zašto među prvima reaguje na ono što se u društvu događa. Naša pozorišta zaista jesu ponosno, sa poštovanjem prema publici i sa posvećenošću prema profesiji pristupili situaciji, i u ratu i danas. Baš zbog toga, ponosna sam što sam dio ove sarajevske pozorišne zajednice koja se u posljednjih mjesec dana neprestano podržava, međusobno sarađuje, dijeli ideje; baš kao i početkom 90ih u Sarajevu. I baš zbog toga, vjerujem da je poznavanje naše ratne teatarske prošlosti neizmjerno važno za prepoznavanje važnosti djelovanja i onda kada izgleda da se to možda nikoga ne tiče, jer, teatar nije sam sebi svrha, on je duša svakoga društva. Važno je da bi nam pomoglo u razumijevanju suštine života i naučilo nas da budemo skromni i zahvalni. Meni je pomoglo.“ Hana Bajrović .

Zatvori

 

TEATAR POD OPSADOM / Hana Bajrović, 2020.

  Hana Bajrović: Teatar pod opsadom „U trenutku kada smo završavali pripremu knjige „Teatar pod opsadom“, proglašena je pandemija Korona virusa. Kada su nastale predstave koje su dijelom ove knjige, u Bosni je bio rat, a Sarajevo je bilo pod opsadom. Opsada je trajala četiri godine, nije bilo vode, nije bilo struje, grijanja, hrane, novca… uglavnom ničega. I svaki dan su pucali na nas. Ipak, ljudi su se izlagali opasnosti i svakodnevno se sastajali da kulturu u Sarajevu održe na životu i radili su, možda, i više nego u nekim periodima mira. Danas imamo i vodu i struju i hranu i grijanje. Imamo internet koji nam omogućava komunikaciju sa bilo kim na svijetu. Ipak, danas je pitanje odgovornosti i ljudskosti ostati u kući i zato, ovih dana se ne sastajemo i ne družimo. Ali, kao i tada, i sada su sarajevska pozorišta i festival nastavili svakodnevno raditi, samo što su se iz svojih matičnih kuća prebacili u virtuelni svijet. Ono što sam naučila o pozorištu, dok sam istraživala način na koji je živjelo u periodu opsade, jeste to da teatru ni jedno ljudsko stanje nije strano pa je, vjerujem, upravo to jedan od razloga zašto se tako lahko prilagođava i zašto među prvima reaguje na ono što se u društvu događa. Naša pozorišta zaista jesu ponosno, sa poštovanjem prema publici i sa posvećenošću prema profesiji pristupili situaciji, i u ratu i danas. Baš zbog toga, ponosna sam što sam dio ove sarajevske pozorišne zajednice koja se u posljednjih mjesec dana neprestano podržava, međusobno sarađuje, dijeli ideje; baš kao i početkom 90ih u Sarajevu. I baš zbog toga, vjerujem da je poznavanje naše ratne teatarske prošlosti neizmjerno važno za prepoznavanje važnosti djelovanja i onda kada izgleda da se to možda nikoga ne tiče, jer, teatar nije sam sebi svrha, on je duša svakoga društva. Važno je da bi nam pomoglo u razumijevanju suštine života i naučilo nas da budemo skromni i zahvalni. Meni je pomoglo.“ Hana Bajrović .

Zatvori