Nihadu Kreševljakoviću u Hamburgu uručena Kairos nagrada

U nedjelju je, 28. aprila, Nihadu Kreševljakoviću, na svečanoj ceremoniji u Hamburgu, u pozorištu Deutsches Schauspielhaus, pred punom salom sa gotovo 1.000 zvanica zvanično uručena nagrada Kairos. Kreševljaković je ovogodišnji dobitnik nagrade Kairos, koja je jedna od najprestižnijih evropskih kulturnih nagrada. Ovu nagradu njemačka Fondacija Alfred Toepfer dodijeljuje se pojedincima za njihova umjetnička postignuća, ali i producentima, direktorima festivala, izdavačima, vlasnicima umjetničkih galerija i drugim osobama koje značajno doprinose razvoju evropske umjetnosti i kulture. Nagrada je nazvana po grčkom bogu Kairosu, inače bogu “pravog trenutka” i namjera joj je da ohrabri i promoviše dobitnike u “pravom trenutku tokom njihove karijere”.

Nihad Kreševljaković je direktor Međunarodnog teatarskog festivala MESS. Diplomirao je na Odsjeku historije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Tokom opsade Sarajeva, zajedno sa prijateljima, snimao je prizore iz života pod opsadom i dokumentovao svakodnevnicu svojih sugrađana, a nakon rata jedan je od suosnivača lokalne nevladine organizacije Videoarhiv-Biblioteka Hamdija Kreševljaković. Jedan je od autora filma „Sjećaš li se Sarajeva“, koji se bavi periodom opsade, a od 2012. do 2016. obavljao je i posao direktora Sarajevskog ratnog teatra SARTR-a. Prošle sedmice je, u punom Pozorištu mladih, održana premijera njegovog novog dokumentarnog filma „Don't cry for me Sarajevo – Susan Sontag u Sarajevu“

O dobitniku nagrade, pored samog Kreševljakovića, na dodjeli su govorili: Ansgar Wimmer; predsjednik odbora Fondacije Alfred Toepfer, predsjednik žirija; profesor Christoph Stölzl, te holandski pisac i novinar, ali i veliki Nihadov prijatelj, Chris Keulemans.

Predsjednik žirija, Christoph Stölzl, je prije nego je dobitnik zvanično preuzeo nagradu, svim prisutnim zvanicama rekao zbog čega vjeruju da je upravo on pravi izbor za Kairos nagradu. „Smatramo da su Kreševljakovićeve ideje održivije od usko definisanih koncepata mapa zasnovanih na nacionalnosti“. 

Naglasivši njegovu otvorenost ka novim saznanjima i otkrićima, Chris Keulemans je rekao kako Nihad „kada vam objašnjava stvari, nikada to ne čini kao učitelj, već kao putnik: vodi vas sa sobom na nikada završeno putovanje, kako bi svi naučili više.“

Laureat, Nihad Kreševljaković, se na kraju obratio svim prisutnim te se zahvalio roditeljima kao i svima drugima bez kojih ne bi bio ovo što jeste danas, pa samim time ne bi bio ni osoba koja je zaslužila ovakvu jednu nagradu. „Kao što je naše tijelo sačinjeno od bezbroj atoma, tako smo i mi formirani do svih onih ljudi sa kojima smo se susretali na našim životnim putevima, bilo u stvarnom svijetu, bilo sa ljudima koje smo sretali kroz knjige.“ Kreševljaković je također ukazao na važnost umjetnosti u ratu i govorio o tome kako je to iskustvo utjecalo na njega: „Unatoč svemu onome što smo u Bosni iskusili, ostavljeni na milost i nemilost ignorantnog svijeta koji je ‘45. rekao „nikad više“, i unatoč svim problemima sa kojim danas živimo, od korupcije do nepravde, i dalje vjerujem da je ta zemlja, sa svojim multireligijskim, multietničkim i kosmopolitskim karakterom, ideja svijeta za koji se vrijedi boriti.“

Pored ljudi koji su govorili, u pozorištu je, u okviru svečane ceremonije, prikazan i kratki dokumentarni film o Nihadu Kreševljakoviću u produkciji „3sat kulturzeit“, a u muzičkom dijelu programa nastupili su Amira Medunjanin i Ante Gelo uz kamerni kvartet ih Berlina. Medunjaninje prisutnima otpjevala dvije sevdalinke i pjesmu Toma Waitsa.



javne nabavke