JESUS

“Jesus” je predstava o Isusovom liku/ličnosti. Počevši od njegove priče, njegovih riječi i dijela. Počevši od Evanđelja. Odlučili smo se otići u podrijetlo naše religije kako bismo shvatili gdje se javlja potreba za vjerovanjem. Suočiti se s misli koja je prenošena kroz stoljeća i koja se promijenila tijekom vremena, preobrazila se i često sama sebe negirala. Želimo krenuti od početka kako bi se suočili sa nemirom koji je svima nama svojstven, s našom potrebom da se uredi kaos i pronađu odgovori. Pitamo se koja je uloga religije u našem životu. Vjera omogućava dolaženje u kontakt sa svetim ili negaciju istog. Sredstvo je uspostavljanja veze s božanskim ili odgovor na našu potrebu da saznamo što je naša uloga u svijetu. Upozoravamo na potrebu preispitivanja naše potrebe za vjerom. Na svom najintimnijem, ali i društvenom aspektu. “Jesus” se bavi temom duhovnosti. “Jesus” je upitnik (znak pitanja). Često latentan. Odsutan. Odbačen ili ignorisan. Ponekad se vratiš kucajući. Stojimo jedan ispred drugog. Iznenada. I na putu. Prepreke i blokovi. Bez oklijevanja ili sažaljenja. Pitanje (upitnik/znak pitanja) koje nema odgovor. Nijedan. Nije dat. Nije prethodno upakovan.
Jesus je bio jedan čovjek. Postao je religija, dvije, tri, četiri… Postao je simbol, nada, razlog, primjer, vodič, utočište, cilj. Ko je danas. Šta predstavlja i tko ga predstavlja. Ko ga treba. Ko ga koristi. Jesus ispituje našu ulogu ljudi. Roditelja. Djece. Ispituje nas o posljednjima. O prvima. O osrednjima. O pobjednicima i pobijeđenima. O nepremostivim prazninama koje prihvaćamo i hranimo. O udaljenosti između predloženih načela i vrijednosti i općeprihvaćenih i praćenih stilova života. Ispituje nas o Papi koji želi biti na strani slabih vodeći crkvu jakih.