Istraživanje američko-bosanskog pisca Aleksandra Hemona, koje opisuje u svojim autobiografskim esejima sakupljenim u knjizi „Knjiga mojih života“ možda ima sretan kraj, ali to ne govori mnogo o njemu. U svom novom američkom životu i Hemon se morao suočiti s gubitkom svog svijeta, vlastitom nevidljivošću u velikom, stranom gradu, posljedičnom devalvacijom i dehumanizacijom svih svojih. U bolnom procesu izgradnje novog sebe, i on se često osjećao poniženo, uplašeno, usamljeno i ljutito, a prije svega neshvaćeno. Na kraju je uspio, i u svom novom životu, Aleksandar Hemon je uspješan američki pisac, a Chicago je njegov dom, ali njegova priča je i dalje lako prepoznatljiva mnogima čija iskustva u emigraciji nemaju sretan kraj. Ivana Đilas je jedna od onih koji se mogu prepoznati u Hemonovoj priči, pa je predstava Knjiga mojih života ujedno i lična ispovijest rediteljice, koja uz pomoć piščevih emigracijskih priča, priča svoju vlastitu.