Dokumentarna predstava „PULS“ kroz muziku, ples i lične ispovijesti sedam izvođačica i izvođača pokušava rastvoriti slojevitost komunikacije. Zanimalo nas je kako komuniciramo jedni s drugima u svijetu buke, podrazumijevanja, svijetu u kojem smo prestali osjećati i promatrati oko sebe.

Šta znači slušati, čuti, gledati, vidjeti, a šta zaista osjećati muziku, ples, osobu preko puta sebe? Na koje sve načine izražavamo sebe i svoje unutrašnje svjetove? Na koje sve prepreke nailazimo u toj komunikaciji, bilo od okoline ili u nama samima?

Istražujući zvuk, pokret, govor, znakovni jezik, kao i naše unutrašnje svjetove, predstava otvara zajedničke prostore gluhih i čujućih osoba. Ulazimo u prostore razumijevanja, tišine, nesigurnosti, iskrenosti, nježnosti, ranjivosti, tragajući za rubnim mjestima gdje komunikacija tek može početi.