Damir Karakaš, prozaist po vokaciji, jedinstvena je pojava u hrvatskom teatru i kulturi. Njegov dramski rukopis je prodoran i prepoznatljiv – bez zadrške provocira, plijeni pažnju i suočava s ključnim društvenim traumama. Iako pripada njegovim ranim radovima, drama “Snajper” danas zvuči jednako aktualno i snažno, u vremenu rastućeg nasilja i urušavanja demokratskih vrijednosti.

Radnja prati troje pripadnika izgubljene generacije. Muki i njegova trudna djevojka Sunčica planiraju atentat na predsjedničkog kandidata kako bi osigurali novac za bijeg u Pariz – mitsko mjesto boljeg života, suprotstavljeno beznađu stvarnosti i osjećaju života u „naciji luzera“. U njihov plan upliće se Kućepazitelj, rezignirani pacifist i marginalac sistema, čija pomirljivost otkriva tek ostatke nekadašnjeg bunta.

Idealizam, potreba za promjenom, lični interesi i duboke frustracije prelamaju se u motivu snajpera, koji postaje metafora obračuna s društvom, ali i sa samim sobom. “Snajper” je komorna politička drama o marginalcima, u zemlji obilježenoj ratnim nasljeđem, korupcijom i socijalnim raspadom, u kojoj je krivac društvo u cjelini.

Predstava se odvija u enterijeru stana, čime se postiže naturalistička intimnost i autentičnost, uz prirodnu rasvjetu i zvuk koji nastaju isključivo uživo, iz samog prostora igre.

Dino Mustafić, reditelj