Plesna predstava „Deinos“ autorski je projekt koji istražuje tijelo kao prostor potisnutog, straha, naslijeđene traume, ali i kao prostor otpora, slobode i transformacije. Zanimalo nas je na koje sve načine se mehanizmi nasilja upisuju u naša tijela, oblikuju ga i prenose kroz kolektivno pamćenje. U kojim se našim svakodnevnim gestama krije iskustvo nasilja čak i ako ga nismo direktno doživjeli? U kojim sve situacijama smo nesvjesno: ubrzali korak, popravili majicu, zaobišli osobu, skrenuli pogled, osvrnuli se iza sebe, prestali disati, zaustavili se da nešto kažemo ili učinimo? Istraživali smo tijelo kao prostor neprimjetnog mehanizma manipulacije –  nevidljivosti nasilja i trenutka u kojem: briga postaje kontrola, ljubav posjedovanje, zaštita nadziranje, a sigurnost izolacija od svijeta? Krenuvši od mita o Perzefoni i Hadu kao inspiracije za kreiranje svijeta, istraživali smo podzemlje kao patrijarhalni sistem koji oblikuje naša tijela i živote.

Zanimalo nas je kako je to podzemlje naučilo naša tijela da budu u stalnom stanju preživljavanja. Perzefonino iskustvo podzemlja bila nam je polazišna točka da se bavimo suvremenim ženskim tijelom kao prostorom arhetipskog ženskog iskustva. Kako nas je podzemlje naučilo da je opasno biti znatiželjna, nadati se, voljeti, maštati? Istražujući tijelo koje je naučeno da uvijek mora biti spremno da trči, nestane, smanji se, prilagodi, otkrivali smo šta sve u nama ostaje živo, opire se, nastavlja disati, sanjati, boriti se za slobodu.