MESSpresso: Svijet se mijenja – umjetnost ostaje

Zijah Sokolović, četverostruki dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za najbolje glumačko ostvarenje na Festivalu MESS, nadahnuto je govorio o predstavi „Ivanov“, svojoj ulozi Grofa, te radu sa Magellijem i općenito o teatru danas.

„Magelli je svjetski putnik u umjetničkom lutanju koji je stigao i u Narodno pozorište i postavio jednog neobičnog Ivanova. Trudio sam se da „Grofove“ iz izvedbi Kvrgića, Despota unesem u svoju izvedbu. Šebeljski je čovjek prošlog vremena, koji je, kako sam lik kaže, nekad bio „bogat, slobodan i ponekad sretan“. Ljudi danas uglavnom nisu ni bogati ni slobodni ni sretni, ali ono što ovaj lik ima je vrlina koje nedostaje i ovom vremenu – a to je ponos, nepristajanje na prodaju titule što zanimljivo rezonira sa današnjim vremenom kada se čini da je sve na prodaju. Zadovoljstvo je bilo raditi sa Paolom i cijelim ansamblom i nadam se da ću dio tog Grofovog ponosa očuvati i kao čovjek današnjice“, ispričao je Sokolović. Kako je istakao svijet se mijenja ali umjetnost ostaje. „Mi smo Čehovljevi likovi kojima je potrebno isprazno slavlje da bismo upotpunili vlastite praznine. Zato je važno raditi klasike koji su aktuelni i u današnjem vremenu“, zaključio je Sokolović

Sa Pozorišnih igara u Jajcu predstava se vratila sa nagradom za najbolju predstavu, za najboljeg glumca Aldina Omerovića, za najbolju glumicu Maju Izetbegović, te za kostimografiju koju potpisuje Lejla Hodžić. „Drago mi je što smo lik Saše postavili u moje godine i kako bi Saša u ovim godinama promišljala sve svoje odnose. Divno je bilo surađivati i sa Paolom i sa Ziketom, i mislim da je riječ podrška ključna za ovaj cijeli projekat, što i jeste najveće bogatstvo za nas umjetnike i umjetnice“, istakla je Maja Izetbegović. Maja je učesnica i novog programa Dramadžiluk u kojem je čitala dramski tekst „Tama na rubu grada“ Darija Bevande. „Sretna sam što učestvujem u prvom Dramadžiluku i to baš na Darijevom tekstu jer smo zajedno studirali i već sam igrala u jednom komadu postavljenom prema njegovom tekstu. Nama je bilo vrlo značajno, uzbudljivo i novo iskustvo“, ispričala je Izetbegović.

„Groteska i satira omiljeno su igralište za glumce da otkrivaju svoje druge strane i izađu iz zone komfora i još od Akademije sam priželjkivao da radim na ovakvoj predstavi kao što su „Totovi“, rekao je Sead Pandur.  Za rad sa Andrasem kaže da je iznimno intenzivan, ali i vrlo prijatan, Pandur je posebno izdvojio sjajan dramaturški rad kolegice Vedrane Božinović, koja je upravo poznavajući glumački habitus napravila dramaturgiju tako da sve funkcionira na sceni. „Ovo je nešto drugačija predstava od onoga što je publika navikla u Urbanovoj režiji, to je jedan klasičan komad ali sa elementima Andrasevog rediteljskog potpisa koji su, ipak, prepoznatljivi publici“, objasnio je Adnan Kreso o predstavi „Totovi“.