Ruševine. U vremenu ruševina druge mogućnosti nema nego raditi na onome što je preostalo, puhati u žar da se vatra ponovo razbukta. Šta je ostalo od tragedije – nijeme riječi. Šta je ostalo od grada – društvo sačinjeno od stranaca. Šta je ostalo od rituala – isprazna dramaturgija. Šta je ostalo od mita – dosadna pričica. Šta je ostalo od junaka – jedan nesređeni lik. Pjesma o Edipu nastala je na ruševinama. Kao što Antifan u svojoj komediji Poiesis kaže: Tragedija je sretna umjetnost jer gledatelji znaju radnju i prije nego je pjesnik opriča, dovoljno ih je samo podsjetiti na nju. Čim se spomene Edipovo ime, ostatak se zna – otac Laj, majka Jokasta, kćeri, sinovi, šta je propatio, za šta je kriv.