U predstavi „Gidionov čvor“, rađenoj prema tekstu američke dramatičarke Johnne Adams i u režiji Selme Alispahić, Gidionova majka Corryn i njegova profesorica Heather suočavaju se sa svim kompleksnim pitanjima i problemima odrastanja mladih danas. Njihov susret iniciran je Gidionovim činom nakon kojeg povratka nema i stvari nikada više ne mogu biti iste. Baš kao i u stvarnosti u kojoj živimo, traženje odgovora počinje tek nakon što se problemi nagomilaju da tačke kada je na jednostavna pitanja  nemoguće ponuditi jednostavne odgovore. Učionica u kojoj se sastaju majka i nastavnica postaje pozornica za suočavanje sa ličnim i sistemskim odgovornostima u procesu odgoja, obrazovanja i sazrijevanja mladih.

Šta znamo i šta mislimo da znamo o našoj djeci? Imamo li vremena da ih pažljivo pogledamo i saslušamo to što nam imaju za reći? Koliko se nastavnici uopće mogu baviti svakim djetetom pojedinačno?

Predstava se bavi gorućim pitanjima i problemima koji se tiču školskog sistema, slobode izražavanja,vršnjačkog nasilja, kreativne slobode, utjecaja nastavnika, uloge roditelja, odgovornosti i jednih i drugih.

Da li traženje odgovora dodatno zapetljava „gordijev čvor“ ili pak vodi ka njegovom raspetljavanju, ostavljeno je gledaocu da odluči. Ono što je sigurno, taj čvor se ne može presjeći nego kao društvo moramo uraditi sve da do njegovog zapetljavanja ne dođe. I za to smo odgovorni svi.