Izložba April 1975 – Phnom Penh – Saigon otvara se 8. aprila u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u okviru programa Modul Memorije 2025. Ova izložba istražuje živote i rad novinara koji su izvještavali o završetku ratova u Kambodži i Vijetnamu u aprilu 1975. godine.

Nakon više od decenije sukoba, Drugi indokineski rat završio se iznenada, što je zateklo mnoge, pa čak i pobjedničke snage Crvenih Kmera i Sjevernovijetnamske armije. Malo ko je mogao predvidjeti tok rata bolje od novinara koji su godinama izvještavali s terena. Ipak, kraj rata došao je tako brzo da su se sudbonosne odluke o ostanku ili evakuaciji morale donijeti u roku od nekoliko sati. Dok su jedni pokušavali uhvatiti posljednji helikopter, drugi su se uputili ka aerodromima u drugim zemljama kako bi se ukrcali na posljednji avion. Neki su uspjeli spasiti svoje najbliže, dok su drugi morali ostaviti sve i otići sami. Među onima koji su ostali bilo je i 31 kambodžanski novinar, ubijen od strane Crvenih Kmera dok su svjedočili jednom od najdramatičnijih događaja epohe.

Izložbu su kurirali izvršni direktor The VII Foundation Gary Knight i novinar i autor Jon Swain. Kroz fotografije, pisane izvještaje i lične predmete novinara koji su dokumentovali pobjedu komunističkih snaga, posjetioci dobijaju uvid u posljednje dane rata. Producent izložbe Ziyah Gafić stvorio je imerzivno iskustvo koristeći slike otisnute na platnenim banerima, novinske isječke i predmete poput kamere Françoise Demulder i pasoša Jona Swaina, koji je nakon rata oskrnavljen.

Više od stotinu fotografija, snimljenih od strane brojnih fotoreportera, prikazuje različite perspektive ovih događaja. Među njima su slike koje su postale simboli, poput kultne fotografije Hugha van Esa o evakuaciji helikopterom s krova zgrade u Saigonu ili fotografije Thaija Khac Chuonga na kojoj američki zvaničnik udara čovjeka koji pokušava ući u avion. Ove scene su u kontrastu s manje poznatim, ali jednako značajnim dokumentima, poput šesnaestostranog priloga koji je japanski magazin Asahi Graph posvetio radu svog reportera Naokija Mabuchija, 20 dana u Phnom Penhu, te arhivskih materijala Vietnam News Agency.

„Izvještavanje o ratu neizbježno donosi žrtve među novinarima. Tako je bilo i u Kambodži i Vijetnamu“, kaže Jon Swain. „Ovu izložbu vidim kao način odavanja počasti svim novinarima koji su izgubili živote izvještavajući s ratišta – mladima i starima, muškarcima i ženama, iz cijelog svijeta, čija su imena upisana na zidu na ulazu u izložbu.“

„Za mene, ovo je priča o jednoj gotovo mitskoj generaciji novinara koji su radili u zlatno doba štampe“, kaže Gary Knight. „Rijetko kada u historiji su mediji imali toliko utjecaja na politiku i tako snažnu povezanost s javnošću kao u periodu završetka ratova u Kambodži i Vijetnamu. Ova generacija novinara postavila je standarde za sve koji su došli poslije njih. Izložbom želimo prikazati ljudsku stranu onih koji su izvještavali s terena – istaknuti njihove snage, ali i njihovu ranjivost. Također želimo ravnopravno odati počast vijetnamskim i kambodžanskim novinarima, koji su često bili zanemareni, a mnogi od njih su izgubili svoje živote.”