Predstava „Stepski vuk“ propituje problem identiteta u liku Harryja Hallera i svi likovi iz romana zapravo su on, dio njegove podsvijesti, zaboravljeni i žele provaliti van. Nalaze se u kaleidoskopskoj strukturi u kojoj se pretapaju i miješaju. S obzirom na redateljičino iskustvo u lutkarstvu, ono što „Stepski vuk“ u ovoj inscenaciji predstavlja dinamična je kohezija igre, eksperimenta, fizičkog teatra i vizualnog bogatstva koje ima svoje uporište u suvremenoj teatarskoj estetici.