Konzervativizam, patrijarhat, korupcija, bijeda, nezaposlenost, iseljavanje, beznađe, jednoumlje, konstantna stagnacija učinili su Kars, baš kao i Sarajevo, mjestom bez pogleda u budućnost. Kako bi opstali, muškarci Karsa nadu pronalaze u fanatičnoj religiji ili patriotizmu, a žene u samoubistvu kao buntovnom vapaju za slobodom. Naspram svih tih zadrtosti i kolektivizama, stoji individualac Ka koji bi „želio biti zapadnjak, a vjerovati“, koji spozna Allaha, ali i ovozemaljsku sreću. I dok se radnja ovog ljubavnog romana sve više kreće ka političkom trileru, dok životi svih likova, pa i njega samog dolaze na ivicu ponora, Ka spoznaje kako svijet čini jednu savršenu simetriju, baš poput snježne pahuljice koja je svojom strukturom jedinstvena i neponovljiva, iako na prvi pogled, baš kao i čovječanstvo, čini tek jednoličnu bijelu masu koja prijeti da će progutati čitav svijet. U toj simetriji Ka pronalazi inspiraciju, ali i prisutnost Allaha, koji se ne skriva u džematima već „u usamljenim srcima i tišini snijega“. Uvidjevši to, shvatit ćemo da su razlike između vjernika i ateista u mnogočemu lažne i sporedne, ukoliko jedan ide ka ljubavi, jednako kao i drugi ka vjeri – jer ljubav je vjera, a vjera je ljubav.